
Analni karcinom: otvoreno o ovoj temi sa dr Stevanom Milenkovićem, hirurgom – proktologom
јун 29, 2026

Analni karcinom je tema o kojoj se retko govori, pa je zato i manje poznato da je u velikom broju slučajeva povezan sa HPV infekcijom, te da prevencija – postoji. O simptomima koji se često zanemaruju, važnosti ranog pregleda, faktorima rizika i ulozi HPV vakcine razgovarali smo sa dr Stevanom Milenkovićem, hirurgom – proktologom.
Iako se o HPV infekciji najčešće govori u kontekstu raka grlića materice, ovaj virus povezuje se i sa drugim malignitetima, među kojima je i analni karcinom. Zbog neprijatnosti i stigme, simptomi se često zanemaruju ili pogrešno pripisuju hemoroidima, što može odložiti dijagnozu. U razgovoru sa dr Stevanom Milenkovićem otvaramo važna pitanja o prevenciji, simptomima i značaju pravovremenog pregleda.
Dr Stevan Milenković je rođen u Nišu, gde je završio srednju medicinsku školu, a zatim i studije medicine. Još tokom studentskih dana aktivno je pisao naučne radove i učestvovao na kongresima, što je oblikovalo njegov istraživački duh i ljubav prema medicini.„Moja priča je put od deteta sa sela do načelnika hirurškog odeljenja u Bremenu, u Nemačkoj“, kaže dr Milenković. Specijalizovao je visceralnu hirurgiju, subspecijalizovao proktologiju i dodatno se usavršio kao sertifikovani savetnik za mikrobiom. U praksi spaja klasičnu hirurgiju sa najsavremenijim saznanjima o mikrobiomu i biohackingu, a kao predavač i edukator složene medicinske teme prenosi jasnim jezikom. Pronaći ćete ga na web stranici zdravacreva.rs, instagram profilu @hirurg.proktolog, a slušajte ga i u podkastu Sa doktorima na ti.
Na koji način je analni karcinom povezan sa HPV infekcijom?
Analni karcinom je u velikom procentu povezan sa infekcijom visokorizičnim tipovima HPV–a, posebno tipom 16, koji se smatra glavnim uzrokom ove bolesti. HPV dovodi do promena na sluznici anusa koje mogu preći u prekancerozne lezije, a zatim u karcinom. Rizik je naročito visok kod osoba sa dugotrajnom i nelеčenom HPV infekcijom. U populacijama sa većom učestalošću HPV–a beleži se i veća stopa analnog karcinoma. Zbog toga su prevencija i kontrola HPV infekcije ključne za smanjenje obolevanja od ove vrste raka.
Ko je u najvećem riziku za razvoj analnog karcinoma?
Najveći rizik imaju osobe koje žive sa HIV– om, posebno muškarci koji imaju odnose sa muškarcima, što se jasno navodi u smernicama. Visok rizik postoji i kod osoba sa oslabljenim imunitetom, uključujući pacijente nakon transplantacije. Pušenje dodatno povećava verovatnoću razvoja bolesti jer slabi odbrambene mehanizme organizma. Hronične upale i prethodne analne displazije takođe doprinose razvoju karcinoma. Kombinacija prisutne HPV infekcije i imunodeficijencije smatra se najznačajnijim faktorom rizika.
Da li analni karcinom može da se razvija bez simptoma?
Analni karcinom može dugo napredovati bez jasnih znakova, što otežava rano otkrivanje. Prekancerozne promene često ne daju nikakve simptome, naročito kod osoba sa slabijim imunitetom. Zbog toga se preporučuje ciljano praćenje u rizičnim grupama. Kada se simptomi pojave, bolest je kod mnogih pacijenata već uznapredovala. Redovni pregledi mogu pomoći da se promene otkriju na vreme i omoguće uspešnije lečenje.
Koji su prvi simptomi koje ljudi najčešće zanemaruju?
Najčešće se zanemaruju uporan svrab, neprijatan osećaj i krvarenje u analnoj regiji. Ovi znaci se često pogrešno pripisuju hemoroidima, pa se pregledi odlažu. Smernice navode da upozorenje mogu biti i bol, iscedak i promene u pražnjenju creva. Mogu se javiti i male promene na koži analnog otvora koje mnogi ne primete. Pravovremeni pregled omogućava ranije otkrivanje bolesti i bolje ishode lečenja.

Kada je vreme da se javimo proktologu?
Proktologu se treba obratiti kod svakog upornog ili neobjašnjenog simptoma u analnoj regiji koji traje duže od nekoliko nedelja. Krvarenje, bol, svrab ili promene u navikama pražnjenja creva zahtevaju stručnu procenu. Smernice ističu značaj ranog pregleda i anoskopije kod sumnjivih simptoma, posebno kod osoba koje spadaju u rizične grupe. Kod osoba koje žive sa HIV–om i muškaraca koji imaju odnose sa muškarcima preporučuju se i redovni kontrolni pregledi. Brza dijagnostika znatno povećava mogućnost uspešnog lečenja.
Kakva je veza između mikrobioma i HPV infekcije?
Smernice ne razrađuju detaljno ovu temu, ali savremena istraživanja ukazuju da mikrobiom utiče na imunski odgovor na HPV. Neravnoteža u mikrobiomu može pogodovati upornosti HPV infekcije i razvoju displazija. Kod osoba sa oslabljenim imunitetom mikrobiom je neretko poremećen, što dodatno utiče na tok infekcije. Određeni obrasci mikrobioma povezuju se sa češćom pojavom analnih prekanceroznih promena. Iako je oblast još u razvoju, jasno je da mikrobiom ima značajnu ulogu u modulisanju HPV infekcije.
Da li HPV vakcina štiti i od analnog kancera?
HPV vakcina pruža zaštitu od najvažnijih visokorizičnih tipova HPV–a, uključujući tip 16, koji je najčešće povezan sa analnim karcinomom. Smernice navode istraživanja koja potvrđuju smanjenje infekcija i prekanceroznih promena posle vakcinacije. Iako vakcina ne leči postojeću infekciju, smanjuje verovatnoću razvoja analnih prekanceroznih lezija. Najbolje deluje kada se primi pre izlaganja HPV–u. Vakcinacija je važna mera prevencije, posebno u visokorizičnim populacijama.
DA LI STE ZNALI… da se pacijenti oboleli od raka anusa ponekad nazivaju i “nevidljive žrtve HPV-a”, jer je stigma oko ovog oboljenja i dalje toliko jaka da se pacijenti ustručavaju da govore o svojoj bolesti?
Zašto je važno da o analnom karcinomu govorimo otvoreno?
Otvoren razgovor smanjuje stigmu i ohrabruje ljude da se obrate lekaru na vreme. Mnogi simptomi se potcenjuju ili pripisuju manje ozbiljnim problemima zbog neprijatnosti da se o njima govori. Smernice jasno pokazuju da rano otkrivanje značajno poboljšava lečenje. Edukacija pomaže osobama sa povećanim rizikom da razumeju važnost pregleda i pravodobnog reagovanja. Normalizovanje ove teme doprinosi boljoj prevenciji i smanjenoj smrtnosti od analnog karcinoma.
Fotografija iz ordinacije je ilustrativnog karaktera. Foto: Magnific. Za portret zahvaljujemo dr Stevanu Milenkoviću.

